Koljeno: ČLANKONOŠCI Arthropoda
Potkoljeno: KLJEŠTARI Chelicerata
Razred: PAUČNJACI Arachnida
Red: ŠTIPAVCI Scorpiones

U jednom naslovu je pisalo nešto kao "Veliki smrtonosni škorpioni prokrijumčareni u Hrvatsku!!". Priča je bila aktualna nekoliko dana, u člancima su pisali o "ogromnim, crnim, smrtonosnim škorpionima od 15-ak centimetara", o velikim crvima sa "glavama i nogama"... (pisalo se o još nekim životinjama), a u stvari je bila riječ o Pandinus imperatoru, i kraljevskim crvima brašnarima, dakle životinjama koje se i u to vrijeme, već par godina, moglo kupiti u zagrebačkim "pet-shopovima".

Najžalosnije u svemu tome bilo je to što i nakon nekoliko dana što se priča provlačila po novinama nitko iz veterinarskih službi nije znao, niti je provjerio o kakvim se tu životinjama zapravo radi. Nakon nekoliko dana "sumnjive" životinje su usmrtili i uništili veterinarski inspektori. Tada je u istim novinama objavljena priča da su te "sumnjive" životinje ustvari bezopasne što se saznalo iz razgovora sa nekim radnicima iz zagrebačkih "pet-shopova". Članak je, normalno, bio sićušan... a šteta je nažalost već bila učinjena. Ti škorpioni su zaštićene životinje i nalaze se na CITES listi.

Parabuthus leiosoma

Škorpioni su rasprostranjeni po cijelom svijetu, najviše vrsta dolazi iz tropskih predjela i pustinja. Što se tiče beskralješnjaka škorpioni žive prilično dugo, većina vrsta doživi oko 8-9 godina, zabilježeni su i primjerci nekih vrsta stari oko 20 godina.

Svi škorpioni su noćne životinje, tj. kreću se i hrane uglavnom noću. Tokom dana većina vrsta provodi vrijeme zakopana ispod zemlje i kamenja u "tunelima" koje su sami iskopali, a ima i vrsta koje se odmaraju na površini viseći sa stijena ili grana. Imaju "vanjski kostur" (eng. "exoskeleton"), i da bi rasli moraju odbaciti staru kožu da bi mogli rasti.

pandinus imperator old exoskeleton

Od 1500 vrsta, za samo 20ak se smatra da su smrtonosne za "normalnog" čovjeka. Kod skoro svih otrovnijih škorpiona "kliješta" su vidljivo uža, a repovi deblji, nego što su kod "neotrovnih" škorpiona. I dosta neotrovnih vrsta ima uska kliješta (tu spadaju sve vrste iz Hrvatske!). Dok svi škorpioni sa velikim, masivnim kliještima imaju slabiji otrov i manje se služe bodljom, a hranu drobe kliještima.

Posljedica uboda škorpiona ovisi o količini ubrizganog otrova i osjetljivosti ubodene osobe. Otrovi na ljude utječu raznoliko, sve zavisi o građi čovjeka i osjetljivosti organizma. Osjetljivost se može i povećati, dakle ako prva reakcija nije imala neke veće posljedice ne znači da slijedeća neće biti puno gora, ili obrnuto.

Jedna jako zanimljiva stvar je i to da svi škorpioni svijetle flourescentno zeleno kad ih se obasja UV svjetlom.

Puno vrsta škorpiona je ugroženo i nalazi se naCITES listi: "The Convention on International Trade in Endangered Species".

Vlasnik druge i treće slike ovoj stranici je Kristian Bjornberg, a vlasnik četvrte slike je Paul Flinn, slike su korištene uz njihovu dozvolu.

Održavanje

Škorpioni ne zahtjevaju neko posebno "uredenje okoliša". Glavni zahtjevi su da imaju dovoljno prostora gdje mogu sami "izabrati" mjesto za svoj dom. Za jednog odraslog škorpiona terarij dimenzija 40 x 30 x 25 centimetara biti ce sasvim dovoljan.

Grijač

Temperatura se treba održavati izmedu 25 i 30'C, a da bi se mogao osigurati dovoljno visok stupanj vlažnosti (kod škorpiona kojima je potreban) pri tako visokim temperaturama na terariju treba biti poklopac (komad plexiglasa sa rupama za ventilaciju ce odlicno poslužiti). Za grijanje terarija postoje raznoliki grijaci, za terarij sa škorpionima najbolji je grijac koji se lijepi na staklo. Grijac se ne stavlja ispod terarija (kao kod gmazova), jer ako je grijac ispod, kad škorpionu postane pretoplo, da pobjegne od vrucine ukopavat ce se i prilaziti sve više grijacu i polako se "skuhati" ili dehidrirati u sušem dijelu "podloge", zbog toga grijac obavezno mora biti sa strane, tako da u razlicitim dijelovima terarija bude mala razlika u temperaturi a škorpion ce sam izabrati najidealniju toplinu.

 

Vrsta podloge

Vrsta podloge koja se koristi zavisi od vrste do vrste škorpiona, koje se mogu generalizirati na dva tipa: "šumske" i "pustinjske", u svakom slucaju podloga treba biti duboka desetak centimetara. "Šumskim" vrstama su potrebni topli i vlažni uvjeti (posebno za presvlacenje), dok su uvjeti za "pustinjske" vrste puno teži za uspostavljanje i zato jako malo "pustinjskih" škorpiona može proživjeti svoj cijeli životni vijek u terariju. Za "šumske" vrste može se koristiti kupovna zemlja za cvijece, treset i komadi drva, dok za pustinjske pijesak i kamenje (sve sterilizirajte).

 

 

Posuda s vodom

U terariju se treba nalaziti plitka posuda za vodu, u terarij se mogu dodati komadi kore ili kamenje što ce terarij uciniti ljepšim i škorpionu dati mjesto gdje se može ukopati. Terarij ce izgledati kako ce se škorpionu svidati, nakon nekoliko dana u terariju škorpion ce vjerojatno sve prekopati. Terarij se netreba cesto preuredivati, jer time se samo uznemiruje životinja, što može dovesti i do prerane smrti zbog stresa (tako kažu).

 

 

 

Škorpioni iz istih rodova (eng. "genus") zahtijevaju otprilike iste uvjete održavanja.

 

Škorpioni su "noćne životinje" i kao takve nemaju potrebu za svjetlom, svjetlo im smeta. Za nocno promatranje terarija mogu se koristiti crvene, zelene ili plave (te boje im ne smetaju) lampe od 25W.

 

Hranjenje škorpiona se razlikuje od jedinke do jedinke. Vecinom su proždrljivi i mogu se hraniti dok ne izgledaju kao da ce puknuti, to je normalno.

Hrana bi trebala biti što razlicitija. Cvrcci, raznoliki žohari i drugi insekti iz više razloga su odicna hrana, lagano ih je uzgojiti, sadrže puno vitamina i vlage, a ima ih u razlicitim velicinama pa se njima mogu hraniti i mali i veliki škorpioni.

 

Neke vrste škorpiona mogu se držati u malim grupama, što ne znaci da nece doci do kanibalizma, a kada ih se drži u grupama u terariju treba uvijek biti dostupno puno više hrane.

 

Bebe

Kada dode do parenja mužjak ce uhvatiti ženku kliještima (za kliješta) i odvuci je na glatku površinu (kamen, komad drveta) gdje ce on moci ostaviti spermu (eng. "spermatophore"), i povlaciti ženku preko toga da ona "krilcima" (eng. "pectines" -slika 4) koje ima na trbuhu zahvati malo sperme kojom bi se oplodila. Ženka škorpiona nosi od 5 do 40 mladih. Mlade hrani dok sami ne pocnu loviti hranu. Nakon toga ih se treba odvojiti od majke i davati im hranu koja im velicinom odgovara.

 

 

 

Rodovi

Dakle, klasificirano je oko 1500 vrsta škorpiona koje su posložene u 16 porodica (eng. "families"). Neke porodice su još podijeljene na "podporodice" (eng. "subfamilies"). Porodice su podijeljene na rodove (eng. "genus"), a rodovi su dalje podijeljeni na vrste (eng. "species") i ponekad podvrste (eng. "subspecies").

 

Na ovim stranicama će biti obuhvaćene domicilne vrste Hrvatske i vrste dostupne u prodaji u Hrvatskoj.

 

Jedino stručnjaci mogu uočiti razliku između mnogih vrsta i samo jednostavnim gledanjem nije moguće razlikovati većinu vrsta jer su fizičke razlike vrsta u rodovima jako male.

U Hrvatskoj morate vjerovati vašem dobavljaču/prodavaču da je pravilno identificirao "životinju". U što se u Hrvatskoj, bar za sada, možemo pouzdati jer je u prodaji dostupna tek jedna vrsta (može se dogoditi da doluta i neka druga vrsta), a to je Pandinus imperator (kraljevski škorpion, eng. "emperor scorpion") koji nije "prezahtjevan" i dosta lako se održava i uzgaja u zatočeništvu, a jako je zanimljiv zbog svojeg impresivnog izgleda i veličine.

 

U Hrvatskoj, u prirodi, živi nekoliko vrsta škorpiona. Trenutačno ih je otkriveno sedam i svrstane su u rod Euscorpius. Te vrste nisu previše zahtjevne za održavanje u zatočeništvu.

 

Škorpioni koji se NE PREPORUČUJU početnicima (a mogu se nabaviti u "Europskim" zemljama) su većinom škorpioni iz "pustinjskih" područja.

 

Škorpioni iz roda Androctonus, Leiurus, Tityus i Buthus spadaju u skupinu najotrovnijih škorpiona na svijetu. Vrlo su opasni i mora se paziti jer su dosta slični neotrovnim vrstama. Androctonus bicolor je sličan Pandinus imperatoru.